Sticanje imovine po osnovu poklona je pravni posao, te se kao takav reguliše sklapanjem Ugovora o poklonu. Ugovor o poklonu je jedan od najstarijih pravnih poslova.

Ugovor o poklonu je ugovor kojim jedna ugovorna strana (poklonodavac)

prenosi ili se obavezuje da prenese

na drugu ugovornu stranu (poklonoprimca)

pravo svojine određene stvari, odnosno drugo određeno pravo ili da mu,

na račun svoje imovine, učini neku korist i to sve bez ikakve naknade.

Ugovor o poklonu je dvostrani pravni posao koji deluje za života ugovornih strana (inter vivos). Ugovor o poklonu mogu zaključiti i fizička lica i pravna lica i on nastaje samo onda kada dve strane postignu saglasnost o njegovom predmetu.

Bitni elementi ugovora o poklonu su:
1. predmet poklona,
2. namera darežljivosti.

Predmet poklona može biti: pokretna ili nepokretna stvar, određeno imovinsko pravo ili neka druga korist. Predmet poklona mora biti moguć, dopušten i odrediv tj. mora biti u skladu sa prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim običajima i mora sadržati podatke pomoću kojih se predmet poklona (ugovora) može jasno odrediti. Ako ti elementi nisu ispunjeni, ugovor o poklonu je ništav. Kada je stvar predmet poklona, ona mora biti u pravnom prometu odnosno pravni promet te stvari mora biti dozvoljen. Predmet poklona mogu biti i imovinska prava tj. naplativa potraživanja ili prava kao što su autorsko pravo ili pravo plodouživanja. Takođe se kao predmet poklona može javiti oproštaj duga.

Namera darežljivosti ili animus donandi je akt dobročinstva, koji pravno gledano, zahteva da poklonodavac ispolji svest i nameru da bez ikakve naknade prenese drugom licu pravo svojine ili neko drugo imovinsko pravo ili izvesnu korist. Namera darivanja mora biti jasna, nedvosmislena i istinska. Animus donandi mora takođe nedvosmisleno da proizilazi iz same sadržine ugovora o poklonu. Upravo se po nameri darežljivosti ugovor o poklonu razlikuje od prodaje i razmene. Poklonodavac aktom dobročinstva izražava zahvalnost, poštovanje, pažnju ili priznanje poklonoprimcu. Ukoliko Ugovor o poklonu ne sadrži nameru darežljivosti, on je ništav.

Za ugovor o poklonu je bitno i da je besteretan, kao i to da je poklonodavac potpuno poslovno sposoban (poslovna sposobnost se stiče sa 18 godina). Izuzetak od ovog pravila je okolnost kada je poklonodavac delimično poslovno nesposobno lice (lice koje je navršilo petnaest godina života) koje je imovinu steklo svojom zaradom. Druga ugovorna strana (poklonoprimac) može biti i poslovno nesposobno lice.

Pravne karakteristike Ugovora o poklonu:
1. nije imenovan ugovor, što znači da je njegov naziv i sadržina određena predratnim propisima (Srpski građanski zakonik) i pravnim pravilima koji ga detaljno regulišu,
2. formalan je ugovor, to znači da za nastanak ove vrste ugovora nije dovoljna samo saglasnost tj. volja ugovarača o njegovom predmetu, već njegovo pravno dejstvo zahteva pisanu formu (forma ad solemnitatem) ili predaju stvari koja se poklanja poklonoprimcu,
3. jednostrano je obavezan tj. obaveza nastaje samo za poklonodavca, a to je obaveza prenosa određenog prava ili predaje stvari,
4. dobročin je ugovor, odnosno ugovor se zaključuje animus donandi, sa namerom poklonodavca da uveća imovinu poklonoprimca na račun svoje imovine bez ikakve naknade, ali u slučaju da su pravni ili fizički nedostaci na stvari prouzrokovali takvu štetu poklonoprimcu u vidu nekih troškova, poklonodavac je dužan da poklonoprimcu nadoknadi tu štetu,
5. kumulativan ugovor, što znači da se u trenutku njegovog zaključenja zna koja je strana poverilac, a koja je strana dužnik, kao i to kolika je vrednost davanja (izuzetak je situacija kada je poklon aleatoran – u trenutku njegovog zaključenja se ne zna vrednost dugovane prestacije tj. davanja),
6. intuitu personae, što znači da ugovor o poklonu najčešće nastaje između srodnika ili drugih lica koja su međusobno bliska.

U naslednom pravu je važno da li je imovina stečena po osnovu nasleđivanja ili po osnovu poklona. Po Zakonu o nasleđivanju nasledniku se uračunava u njegov nasledni deo poklon koji je dobio na bilo koji način od ostavioca, pri čemu to ne mogu biti uobičajeni manji pokloni i ono što je utrošeno na izdržavanje i obavezno školovanje naslednika. Poklonom se smatra svako odricanje od prava (čak i od prava nasleđa) u korist određenog naslednika, kao i otpuštanje duga. Sve ono što je ostavilac za života dao nasledniku na ime naslednog dela ili zbog osnivanja ili proširenja domaćinstva ili obavljanja zanimanja, kao i svako drugo besplatno raspolaganje smatra se poklonom.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.