Radni odnos između poslodavca i zaposlenog se zasniva ugovorom o radu, kojim se detaljno regulišu njihova međusobna prava i obaveze u skladu sa Zakonom o radu. Radni odnosi, pa time i ugovor o radu, mogu biti različiti, zavisno od osnova ugovaranja. Tokom trajanja radnog odnosa može doći do problema između poslodavca i zaposlenog, koji bi bio predmet radnog spora.

Radni sporovi nastaju između stranaka radnog odnosa (zaposleni i poslodavac) usled povrede prava ili obaveza iz samog radnog odnosa. Radni spor se može posmatrati sa materijalno-pravnog aspekta, kao i organizaciono-formalnog. Najčešća podela radnih sporova, prema strankama koje učestvuju u sporu i predmetu spora, je na individualne i kolektivne radne sporove.

Radni sporovi su dugotrajni i skupi, te je od vitalnog značaja za svakog poslodavca i zaposlenog njihova prevencija postupkom medijacije (pregovaranja).

Medijacija (pregovaranje) je rešavanja spora mirnim putem.

Najvažnija karakteristika medijacije je dobrovoljnost.

Posredovanje je regulisano Zakonom o posredovanju u rešavanju sporova. Zakonom se uređuju pojam, načela, postupak i pravno dejstvo posredovanja u rešavanju sporova, uslovi za obavljanje posredovanja, prava i dužnosti posrednika i program obuke posrednika.

Posredovanje (medijacija) je postupak u kojem strane dobrovoljno nastoje da sporni odnos reše putem pregovaranja, uz pomoć jednog ili više posrednika, koji stranama pomaže da postignu sporazum. Medijacija je alternativni način rešavanja sporova, u kojem treće nezavisno, neutralno i nepristrasno lice, posrednik – medijator, pomaže stranama u sukobu da dođu do uzajamno prihvatljivog rešenja.

Lice koje vodi postupak posredovanja (posrednik/medijator) može biti fizičko ili pravno lice koje je ispunilo Zakonom propisane uslove za to – završena obuka i upisano u registar posrednika Ministarstva pravde.

Posredovanje je moguće pre ili nakon pokrenutog sudskog postupka, kao i u toku postupka po pravnim lekovima ili u toku izvršnog postupka. Strane koje su se ugovorom obavezale da u slučaju spora pokušaju da sporni odnos reše posredovanjem pre pokretanja sudskog ili drugog postupka pravne zaštite, mogu od postupka posredovanja odustati u svakom trenutku.

Strane i posrednik zaključuju sporazum o pristupanju posredovanju u pisanoj formi kojim potvrđuju izbor posrednika, uređuju međusobna prava i obaveze u skladu sa načelima posredovanja, utvrđuju troškove posredovanja i druga pitanja od značaja za sprovođenje posredovanja.

Prednosti posredovanja u odnosu na sudsko rešavanje spora (tužba):

  • manje formalan postupak, fleksibilan, u neformalnoj, prijatnoj atmosferi,
  • dobrovoljan postupak, privatan i poverljiv postupak (po pravilu isključena javnost),
  • pregovara se, fokusira se na tačke u vezi sa kojima se stranke slažu, utvrđuju se interesi i traži se najbolje rešenje,
  • strane upravljaju postupkom, u dogovoru sa medijatorom, strane donose odluku,
  • zaključuje se sporazum,
  • brz i hitan postupak, jeftiniji postupak u odnosu na tužbu, strane odlučuju i preciziraju sporazum, rešenje je obostrano prihvatljivo, poštuju se lične vrednosti, kultura, običaji i tradicija, odnosi postaju bolji ili ostaju isti,
  • sporazum može odmah imati svojstvo izvršne isprave, kao pravosnažna sudska odluka, nakon postizanja sporazuma, strane po pravilu dobrovoljno izvrše sporazum,
  • neposredan – lično prisustvo je obavezno.

Pravno lice, koje je obučeno i sa licencom za obavljanje posredovanja (medijacije) učestvuje u postupku posredovanja – advokat za radno pravo. Osnovni element za prevenciju radnih sporova je utvrđivanje njihovog uzroka, na koje ukazuje advokat za radno pravo. Advokat za radno pravo vodi neutralno i stručno spor, zaključuje sporazum i sprečava podnošenje tužbe, ukoliko medijacija bude uspešna. U slučaju da strane ne postignu dogovor, advokat za radno pravo podnosi tužbu povodom radnog spora.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.