Šteta je umanjenje nečije imovine i sprečavanje njenog povećanja, kao i nanošenje fizičkog ili psihičkog bola ili straha drugom licu. Štetnik (dužnik naknade štete) je lice koje je prouzrokovalo štetu, a oštećeni ili žrtva (poverilac naknade) je lice kome je prouzrokovana šteta. Iz same definicije štete, proizilazi i njena podela na: materijalnu štetu (imovinska), nematerijalnu štetu (neimovinska).

U materijalnu štetu se ubrajaju: stvarna (prosta, obična) šteta, koja predstavlja neko umanjenje imovine (gubitak kod smanjenja aktive, ograničavanje ili smanjenje nekog prava, povećanje iznosa dugovanja), i izgubljena ili izmakla dobit, kao drugi oblik materijalne štete, pri čemu nije svaka dobit kojoj se neko nada, već samo ona koja se osnovano mogla očekivati prema redovnom toku stvari ili posebnim okolnostima, a koje je sprečeno štetnikovom radnjom, te se razlikuju tri oblika izmakle dobiti: izmakli prirodni plodovi, izmakli civilni plodovi i izgubljena zarada.

Nematerijalna šteta ne predstavlja imovinski gubitak. Nematerijalna šteta nastaje na neimovinskim dobrima (život, zdravlje, fizički i psihički integritet, čast, sloboda, ugled itd.) tj. nastaje usled pretrpljenih duševnih i fizičkih bolova i straha.

Postupak naknade štete uopšteno je moguće pokrenuti ukoliko:

– samo ukoliko šteta postoji (čim nastane materijalna ili nematerijalna šteta postupak naknade se pokreće odnosno nije potrebno da se čeka krivični postupak, jer se parnica za naknadu štete vodi nezavisno),

– ako postoji odgovorno lice (neophodno je da postoji neko ko je pravno odgovoran za nastanak štete, bilo da je to fizičko lice, pravno lice, država ili neki njen upravni organ vlasti),

– kada postoji uzročna veza (postojanje uzročne veze podrazumeva dokazivanje da je šteta posledica nečije radnje ili propusta).

Zakonom o obligacionim odnosima su posebno regulisane i precizirane naknade materijalne štete:

  1. a) u slučaju smrti i oštećenja zdravlja,
  2. b) u slučaju povrede časti i širenja neistinitih navoda.

Naknada nematerijalne štete je uređena i regulisana Zakonom o obligacionim odnosima. Prema zakonu, novčana naknada na ime nematerijalne štete oštećenom licu može se dosuditi samo ako se povreda tog lica iskaže u nekom od definisanih vidova nematerijalne štete i pod uslovom da jačina i trajanje bolova i straha to opravdavaju. Tokom suđenja se određuje visina naknade nematerijalne štete, prema kriterijumima definisanim zakonom, od kojih su najrelevantniji:

  1. intenzitet trajanja nematerijalne štete odnosno pretrpljenog bola, straha kod oštećenog lica,
  2. krivica štetnika (odgovorna lica koje je pričinilo protivpravnu radnju),
  3. prisutnost podeljene odgovornosti.

Period zastarelosti naknade štete (nakon njih nastaje zastarelost) je, prema Zakon o obligacionim odnosima:

  • 3 godine od dana kada je oštećeni saznao za štetu i učinioca,
  • 5 godina od nastanka štete (apsolutni rok).

Posebne situacije kada postoji mogućnost naplate naknade štete: saobraćajne nezgode, povrede na radu, lekarska greška.

U postupcima naknade štete značajnu ulogu advokat specijalizovan za ovu oblast – advokat za naknadu štete. Kako se naknada štete se može ostvariti putem sudskog postupka advokat za naknadu štete ga pokreće kada postoji osnov za to. Oštećena strana odnosno advokat za naknadu štete podnosi tužbu protiv onoga ko je prouzrokovao štetu, gde su sudski utvrđuje visina naknade štete u skladu sa učinjenom štetom. Advokat za naknadu štete, tokom sudskog procesa iznosi svu dokumentaciju i dokaze i komunicira sa veštacima ukoliko je ti potrebno kao dokaz nastale štete. Naknada štete se može ostvariti i vansudskim poravnanjem. Advokat za naknadu štete pregovara sa stranama u postupku, gde se strane dogovaraju, o iznosu i načinu naknade bez učešća suda.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.