Zakon o autorskim i srodnim pravima, budući da je reč i intelektualnoj svojini, u velikoj meri uređuje pitanje licence. Pored njega tu su i sledeći zakoni: Zakon o patentima (uređuje zaštitu patenata tj. inovacija, ugovor o licenci za patent), Zakon o žigovima (reguliše pravo nosioca žiga da daje licencu trećim licima), Zakon o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna (omogućava nosiocu dizajna da ustupi prava ili da licencu), Zakon o obligacionim odnosima (uređuje ugovor o licenci kao poseban ugovor).

Licenca je pravni dokument kojim vlasnik intelektualne svojine daje drugoj strani dozvolu za korišćenje ili raspodelu svoje intelektualne svojine, pod određenim uslovima.

Licenca je pravno ovlašćenje kojim nosilac određenog prava daje drugom licu dozvolu da koristi to pravo pod unapred utvrđenim uslovima, pri čemu nosilac prava zadržava svoje pravo svojine.

Licenca se odnosi na dozvolu, ali i na dokument na koji se ta dozvola odnosi. Licencu može izdati jedna strana (izdavač licence), drugoj strani, u okviru dogovora između te dve strane, čime se daje dozvola korišćenja nekog licenciranog materijala od strane lica koje uzima licencu.

Licenca se daje kada: vlasnik želi da unovči svoje pravo, nosilac prava ne može sam da koristi izum, žig ili delo, zbog širenja na druga tržišta, ako je to uslov partnerstva ili saradnje, ukoliko je to zakonska obaveza (“obavezna licenca”). Licencor može odobriti licencu prema odgovarajućim zakonima kako bi odobrio upotrebu nekog dela, korisniku licence. Licenca može biti ograničena vremenski, a može biti ograničena na neku teritoriju.

Najčešće se licenca odnosi na prava intelektualne svojine, kao što su:

  • patent,
  • žig,
  • industrijski dizajn,
  • autorsko delo,
  • računarski program (softver),
  • know-how i druga prava.

Pravo korišćenja nekog oblika intelektualne svojine trećoj strani se reguliše ugovorom o licenci. Ugovor o licenci je osnovni pravni instrument kojim se ovakav promet ostvaruje i regulisan je Zakonom o obligacionim odnosima. Zakonom je propisano da se ugovorom o licenci obavezuje davalac licence da sticaocu licence ustupi, u celini ili delimično, pravo iskorišćavanja pronalaska, tehničkog znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a sticalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu. Ugovorom o licenci se vrši promet prava industrijske svojine, odnosno jednog ili više imovinskopravnih ovlašćenja. Ugovor o licenci predstavlja jedan od ključnih ugovora za regulisanje odnosa između stvaraoca i poslovnih subjekata koji upotrebljavaju neka od prava intelektualne, odnosno industrijske svojine. Ugovorom o licenci se davalac licence obavezuje da ustupi preuzimaču licence, u celini ili delimično, pravo svog intelektualnog rada, tehničkog znanja, modela ili žiga, pod uslovom da sticalac licence za to plati određenu naknadu.

U posebnom slučaju licencu može izdati vlast, da bi se dozvolila neka aktivnost koja bi u suprotnom bila zabranjena.

Ugovor mora da sadrži sledeće elemente:

  • predmet licence – tačan opis onoga što se ustupa,
  • naknada – iznos koji sticalac plaća davaocu,
  • teritorija – mesto gde se pravo može koristiti,
  • vremensko trajanje licence – koliko dugo važi dozvola Ugovora o licenci,
  • ekskluzivnost – da li samo jedna strana ima pravo korišćenja ili to pravo mogu dobiti i drugi.
Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.