Zakon o nasleđivanju određuje pojam ugovora o doživotnom izdržavanju (član 194. stav 1.). Shodno zakonu, ugovor o doživotnom izdržavanju se definiše kao ugovor kojim se obavezuje primalac izdržavanja da se posle njegove smrti na davaoca izdržavanja prenese svojina tačno određenih stvari ili kakva druga prava, a davalac izdržavanja se obavezuje da, kao naknadu za to, izdržava i da se brine o primaocu izdržavanja do kraja njegovog života i da ga posle smrti sahrani.

Prenos imovine na davaoca izdržavanja je moguć isključivo nakon smrti primaoca izdržavanja.

Ugovor o izdržavanju je:

  • dvostranoobavezni pravni posao (prava i obaveze za obe ugovorne strane, gde je primalac izdržavanja uglavnom starije fizičko lice, a davalac izdržavanja fizičko ili pravno lice),
  • aleatoran ugovor (u trenutku zaključenja ugovora je nepoznato koliko će iznositi pružanje izdržavanja koje je dužan da obezbedi davalac izdržavanja u odnosu na predmet ugovora koji se prenosi u svojinu sa primaoca izdržavanja na davaoca izdržavanja),
  • takav da njegov predmet mogu biti samo prava i stvari koje postoje u trenutku zaključenja ugovora,
  • ne predstavlja osnov za nasleđivanje (obligacioni dvostrano teretni ugovor, te ga naslednici ne mogu pobijati),
  • strogo formalan pravni posao (zaključuje se isključivo u vidu javnobeležnički potvrđene tj. solemnizovane isprave),
  • davalac izdržavanja može svoje pravo iz ugovora o doživotnom izdržavanju obezbediti upisom u Katastru nepokretnosti (zabeležba tako da sva treća lica budu obaveštena o postojanju ugovora).

Ugovor o doživotnom izdržavanju se može u određenim okolnostima raskinuti. Raskid ugovora o doživotnom izdržavanju je moguć ukoliko postoje dva razloga i to:

  • poremećeni odnosi (član 201. stav 1. Zakona o nasleđivanju propisuje da ako odnosi ugovornika bilo kog razloga postanu nepodnošljivi, svaka ugovorna strana može ugovor o doživotnom izdržavanju raskinuti podnošenjem tužbe nadležnom sudu, pri čemu se u sudskom postupku ne utvrđuje krivica za poremećaj odnosa, već se utvrđuje da su odnosi između ugovornih strana nepodnošljivi te se ugovor iz tih razloga ne izvršava i da se ne postiže svrha zbog koje je ugovor i zaključen),
  • promenjene okolnosti (član 202. stav 1. Zakona o nasleđivanju propisuje da usled promenjenih okolnosti ispunjenje ugovora postane znatno otežano, te sud može, na zahtev jedne ili druge ugovorne strane iznova urediti ili raskinuti njihov odnos).

Postupanje suda u sudskim sporovima za raskid ugovora o doživotnom izdržavanju je takvo da će sud u dokaznom postupku najpre saslušati parnične stranke i tada se u najvećem broju slučajeva i utvrdi da li su odnosi stranaka narušeni, pa se ostali dokazni predlozi (saslušanje svedoka, veštačenja) odbijaju kao suvišni.

Ugovor o doživotnom izdržavanju se sudskim putem može opovrgnuti od strane naslednika primaoca izdržavanja ukoliko zbog bolesti ili starosti primaoca izdržavanja ugovor nije predstavljao nikakvu neizvesnost za davaoca izdržavanja. Ova vrsta ugovora je rušljiva ako je u trenutku njegovog zaključenja postojala izvesnost bliske smrti primaoca izdržavanja. Naslednici se mogu pozvati na činjenicu (koja se utvrđuje veštačenjem) da primalac izdržavanja nije mogao da shvati pravni značaj zaključenja ugovora o doživotnom izdržavanju, niti je razumeo pravne posledice koje on proizvodi, te se iz tog razloga ugovor može raskinuti usled ništavosti. Poseban oblik ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju je prisutan u okolnostima u kojim je davalac izdržavanja fizičko ili pravno lice koje se u okviru svog zanimanja stara o primaocu izdržavanja (medicinsko osoblje, bolnice), ali pre zaključenja ugovora nije postojala saglasnost nadležnog organa starateljstva.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.