Ukoliko potrošač nije zadovoljan robom koju su kupili ili uslugom koju je trgovac pružio, može pokrenuti tužbu. Pokretanjem tužbe nastaje potrošački spor, kao važan segment politike zaštite potrošača.

Potrošač može podneti tužbu ukoliko: prodavac (trgovac) nije odgovorio na reklamaciju u roku ili je izostao odgovor na reklamaciju nevezano za rok, trgovac je dao negativan odgovor na reklamaciju, (odbio je zahtev potrošača) ili ukoliko je povređeno neko drugo pravo koje potrošač ima u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača.

Za pokretanje potrošačkog spora bitan element je taj, da je spor pokrenut u zakonom predviđenom roku. Ako je nesaobraznost nastala u prvih šest meseci od kupovine robe ili pružanja usluga, pretpostavlja se da je postojala u trenutku kupovine, osim ako je to u suprotnosti s prirodom robe i prirodom konkretne nesaobraznosti.

Potrošački spor je definisan i uređen Zakonom o parničnom postupku (ZPP), kao i Zakonom o zaštiti potrošača (ZZP).

Prema Zakonu o zaštiti potrošača, potrošački spor se definiše kao domaći ili prekogranični spor koji proizlazi iz ugovornog ili vanugovornog odnosa potrošača i trgovca. Domaći spor je svaki potrošački spor u kom u vreme zaključenja ugovora potrošač ima prebivalište ili boravište, a trgovac sedište ili izdvojen organizacioni deo u Republici Srbiji. Za prekogranični spor se kaže da je to svaki onaj potrošački spor u kom u vreme zaključenja ugovora trgovac ima sedište ili izdvojen organizacioni deo u Republici Srbiji, a potrošač nema ni prebivalište ni boravište u Republici Srbiji. Prema istom zakonu (ZZP) sudovi nadležni za rešavanje potrošačkih sporova su dužni da vode evidenciju potrošačkih sporova, a potrošač ne plaća sudsku taksu za tužbu i presudu, u smislu zakona kojim se uređuje parnični postupak, ako vrednost predmeta spora ne prelazi iznos od 500.000 dinara.

Prema Zakonu o parničnom postupku (ZPP)

potrošački spor je svaki spor koji proizilazi iz ugovornog odnosa potrošača i trgovca,

na koji se primenjuju posebna pravila parničnog postupka.

U slučaju pokretanja potrošačkog spora, teret dokazivanja je na trgovcu, odnosno tuženom u sporu.

Na postupak u potrošačkim sporovima, prema Zakonu o parničnom postupku, shodno se primenjuju odredbe ovog zakona, ako zakonom nije drugačije propisano. Ako se zbog složenosti predmeta postupka, ili predloženih dokaza, potrošački spor ne može raspraviti, sud donosi rešenje da se postupak nastavi po pravilima opšteg parničnog postupka.

Pravne karakteristike potrošačkih sporova (ZPP):
– u postupku o potrošačkim sporovima tužba se ne dostavlja na odgovor,
– tuženom se uz poziv za glavnu raspravu dostavlja i tužba,
– u postupku se ne zakazuje i ne održava pripremno ročište,
– najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema tužbe u sud se zakazuje i održava ročište za glavnu raspravu,
– sud upozorava stranke da u postupku treba da sve činjenice i dokaze iznesu do zaključenja prvog ročišta za glavnu raspravu, da u žalbi protiv presude ne mogu da iznose nove činjenice i predlažu nove dokaze, kao i da odluka može da se pobija samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava,
– presuda se objavljuje odmah po zaključenju glavne rasprave i sadrži utvrđeno činjenično stanje, navođenje dokaza na osnovu kojih je ono utvrđeno i propise na kojima je sud zasnovao presudu,
– dozvoljena je posebna žalba samo protiv rešenja kojim se okončava postupak,
– rok za podnošenje žalbe protiv presude je osam dana od dana objavljivanja presude, odnosno od dostave ako je presuda dostavljena stranci.

Tužba po potrošačkom sporu se smatra povučenom ukoliko tužilac ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a uredno je pozvan. U slučaju da tuženi ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a uredno je pozvan, sud će da održi ročište i odluči na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.