Finansijsko pravo je samostalna grana prava koja spada u oblast javnog prava. Finansijsko pravo se bavi izučavanjem pravnih normi koje čine pravni okvir države, a kojim se regulišu odnosi koji nastaju iz finansijske delatnosti.

Finansijsko pravo se može posmatrati kao naučna disciplina koja proučava pravni aspekt finansijske delatnosti države.

Kao pravna disciplina, finansijsko pravo se određuje kao skup instrumenata usmerenih na nesmetano prikupljanja javnih prihoda i njihovo i raspoređivanje u skladu sa sačinjenim planom raspodele javnih rashoda koje vrše institucije javnih finansija. Suština finansijskog prava je postojanje uređenih pravnih normi kojima se regulišu finansijskopravni odnosi do kojih dolazi prilikom prikupljanja, upravljanja, raspodele i trošenja sredstava namenjenih finansiranju javnih rashoda.

Finansijsko pravo može biti:
• nacionalno finansijsko pravo,
• međunarodno finansijsko pravo.

Nacionalno finansijsko pravo obuhvata pravne propise jedne zemlje kojima je regulisana njena finansijska delatnost.
Međunarodno finansijsko pravo predstavlja ukupnost pravnih normi kojima se regulišu međudržavni finansijskopravni odnosi.

Finansijsko pravo se deli na:
1. opšti deo finansijskog prava,
2. posebni deo finansijskog prava.

Opšti deo finansijskog prava obuhvata skup pravnih normi kojima se obezbeđuje jedinstvo finansijskog sistema, kao i utvrđivanjem opštih principa na kojima se zasnivaju finansijski odnosi.
Posebni deo finansijskog prava posredstvom propisnih pravnih normi reguliše određene grupe finansijskopravnih odnosa, kao što su: poresko pravo, budžetsko pravo, takseno pravo, carinsko pravo, pravo osiguranja i drugo).

Zbog heterogenosti sadržaja finansijskog prava izvršeno je njegovo razdvajanje na:
– fiskalno pravo,
– budžetsko pravo tj. državno računovodstvo.

Fiskalno pravo obuhvata onaj deo finansijskog prava koji određuje proces uvođenja, utvrđivanja i naplate javnih dažbina, a u skladu sa Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji.

Budžetsko pravo je sistem pravnih normi kojima se regulišu upravljanje državnom imovinom, zaključivanje administrativnih ugovora, odobravanje i izvršenje budžeta, poslovanje državnog trezora, izvršenje računa i odgovornost javnih službenika za štetu nanetu fiskusu, a na osnovu Zakona o budžetu.

Finansijsko pravo, kao deo javnog prava, najbliže je povezano sa ustavnim i upravnim pravom.

Veza finansijskog i ustavnog prava se ogleda u činjenici da sami počeci finansijskog prava utemeljeni u ustavu, kojim je definisana državna organizacija za čije se potrebe ubiraju finansijska sredstva, potom subjektivno poresko pravo države (pravo da uvodi, utvrđuje i naplaćuje dažbine), poreska dužnost za građane propisana je ustavom utvrđena, kao i subjektivno budžetsko pravo kao pravo parlamenta da donosi budžet i da kontroliše njegovo izvršenje.

Veza finansijskog i upravnog prava se ogleda u povezanosti ove dve pravne oblasti u organizaciono-pravnom smislu. Upravno pravo, sa ostalim granama prava (pa i finansijskog prava), omogućava državnim organima nadležnost za sprovođenje pravnih normi organi uprave kroz upravni postupak. Kako bi se propisi mogli pravilno primenjivati, propisana su pravna pravila (postupak) kojih se nadležni organi moraju pridržavati, jer se ona smatraju načelima.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.