Kompanije i druga privredna društva, zavisno od delatnosti (fabrike za proizvodnju, preradu, kompanije za gradnju, preradu sirovina i brojne druge) mogu biti značajni zagađivači životne sredine kada svojim poslovanjem proizvode emisije, otpad ili druge štetne uticaje na vazduh, vodu, zemljište i prirodu. Zagađenja, koja ona mogu prouzrokovati mogu nastati tokom samog procesa proizvodnje, korišćenja raznih hemikalija, odlaganja otpada, ispuštanja otpadnih voda, kao i usled emisije štetnih gasova i drugih materija. Odgovornost kompanije se ne odnosi samo na naknadu štete, koja je već nastala njenom krivicom, već propisi o zaštiti životne sredine nalažu prvenstveno preventivnu funkciju – privredni subjekti su dužni da preduzimaju mere kako bi sprečili ili smanjili zagađivanje i rizik po životnu sredinu. Utvrđivanje pravne odgovornosti kompanija za ekološke štete ne samo da je ključno za naknadu štete, već je i snažan podsticaj za usvajanje održivih poslovnih praksi.

Brojni su zakoni kojima se reguliše pravna odgovornost kompanija za odgovornost za ekološke štete.

Ključni zakon je Zakon o zaštiti životne sredine – uređuje osnovna načela zaštite životne sredine, kroz odgovornost zagađivača, naknadu štete i načelo „zagađivač plaća” (član 105. kaže da je zagađivač odgovoran za štetu nanetu životnoj sredini i snosi troškove procene i njenog uklanjanja). Postoje i brojni drugi zakonima kojima se reguliše pravni okvir odgovornosti kompanija za izazivanje ekološke štete bilo da je reč o zagađenju vazduha, vode, zemljišta ili oštećenju biodiverziteta (Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine,  Zakon o upravljanju otpadom, Zakon o zaštiti vazduha, Zakon o vodama, Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu).

Odgovornost kompanija može biti:

  • građanska (podrazumeva da kompanija mora nadoknaditi štetu koju je prouzrokovala, da li u vidu finansijske kompenzacije za uništenje prirodnih resursa ili u vidu sanaciju štete),
  • krivična (odnosi se na slučajeve kada su ekološki propusti nastali namerno ili usled grube nepažnje, što može dovesti do novčanih kazni, zabrane rada, pa čak i krivičnih sankcija za odgovorne osobe unutar firme),
  • upravna (podrazumeva primenu sankcija koje nameću regulatorni organi, kao što su nalozi za otklanjanje nepravilnosti, zabrana rada ili novčane kazne).

Ključna uloga kod problema odgovornosti kompanija i pravne kontrole i sankcionisanja imaju regulatorna tela i inspekcije. Od njihove efikasnosti će zavisiti direktan uticaj na to koliko će kompanije biti motivisane da posluju odgovorno. Transparentnost u radu ovih tela i redovno informisanje javnosti takođe doprinose većoj odgovornosti kompanija.

Prevenciju nastanka štete je daleko važnije podsticati kod kompanija. Pravni sistem je u mogućnosti da kroz različite mehanizme podstiče kompanije da unaprede svoje ekološke performanse, poreske olakšice za ulaganja u zelene tehnologije, obavezno izveštavanje o uticaju na životnu sredinu, kao i kroz javne registre zagađivača. Od internih mera veoma su važne obaveze kompanija da uspostave interne politike zaštite životne sredine i da izveštavaju o održivosti poslovanja.

Pored pravnih obaveza, veliki značaj ima razvoj koncepta društvene odgovornosti kompanija i stvaranje okvira u kome društveno odgovorno poslovanje postaje ne samo poželjno već i neophodno.

Razvoju ekološke svesti podstiču i brojni međunarodni ugovori i sporazumi koji obavezuju kompanije i države da štite prirodu, a pravni sistemi moraju biti u stanju da primene ove norme.

Pravna odgovornost kompanija za ekološke štete je prilika da se pravnim putem podstakne prelazak na održivo poslovanje. Veoma važna je i saradnja na više društvenih nivoa, kao što su pravna regulatorna tela, građani, mediji i same kompanije, što u velikoj meri može doprineti kulturi odgovornosti i poštovanja prema životnoj sredini.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.