Ljudska prava i slobode

Ustavom Republike Srbije se definišu ljudska prava i to tako da se kaže u Članu 21: „Pred Ustavom i zakonom svi su jednaki. Svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije.“

Ključna ustavna prava:

  • dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti (ljudsko dostojanstvo je neprikosnoveno, svi su dužni da ga poštuju i štite, svako ima pravo na slobodan razvoj ličnosti),
  • pravo na život (ljudski život je neprikosnoven, nema smrtne kazne i zabranjeno je kloniranje ljudskih bića),
  • nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta (fizički i psihički integritet je nepovrediv, te niko ne može biti izložen mučenju i ponižavajućem postupanju),
  • pravo na slobodu i sigurnost (lična sloboda i bezbednost je pravo svakog čoveka, lišenje slobode dopušteno je samo iz razloga i u postupku koji su predviđeni zakonom uz navođenje razloga, a kaznu lišenja slobode može izreći samo sud),
  • pravo na pravično suđenje (svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega),
  • zaštita podataka o ličnosti (zajemčena je zaštita podataka o ličnosti, a prikupljanje, držanje, obrada i korišćenje podataka o ličnosti uređuju se zakonom, te kažnjiva svaka upotreba podataka o ličnosti izvan svrhe za koju su prikupljeni, u skladu sa zakonom),
  • sloboda mišljenja, savesti i veroispovesti (svakom je zagarantovana sloboda misli, savesti, uverenja i veroispovesti, kao i pravo da se ostane pri svom uverenju ili veroispovesti ili da se oni promene prema sopstvenom izboru),
  • sloboda izražavanja (garantuje se sloboda mišljenja i izražavanja, kao i sloboda da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje),
  • sloboda medija (svako je slobodan da bez odobrenja, na način predviđen zakonom, osniva novine i druga sredstva javnog obaveštavanja i u Republici Srbiji nema cenzure),
  • izborno pravo (svaki punoletan, poslovno sposoban državljanin Republike Srbije ima pravo da bira i da bude biran, pri čemu je izborno pravo opšte i jednako i uživa pravnu zaštitu, a izbori su slobodni i neposredni, glasanje je tajno i lično),
  • sloboda okupljanja i udruživanja (mirno okupljanje građana je slobodno, a zborovi i demonstracije su dozvoljene uz prijavu državnom organu;
  • zagarantovana je sloboda političkog, sindikalnog i svakog drugog udruživanja i pravo da se ostane izvan svakog udruženja, dok su tajna udruživanja i paravojna udruženja zabranjena),
  • pravo na štrajk (svi zaposleni imaju pravo na štrajk, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, a to pravo može biti ograničeno samo zakonom, shodno prirodi ili vrsti delatnosti),
  • prava deteta (deca uživaju ljudska prava primereno svom uzrastu i duševnoj zrelosti, ona su zaštićena od psihičkog, fizičkog, ekonomskog i svakog drugog iskorišćavanja ili zloupotrebljavanja),
  • autonomija univerziteta (garantuje se autonomija univerziteta, visokoškolskih i naučnih ustanova, te oni samostalno odlučuju o svome uređenju i radu, u skladu sa zakonom),
  • zabrana izazivanja rasne, nacionalne i verske mržnje (zabranjeno je i kažnjivo svako izazivanje i podsticanje rasne, nacionalne, verske ili druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti),
  • pravo na privatnost (zabranjeno je neovlašćeno narušavanje privatnosti, uključujući kontrolu lične komunikacije i podataka),
  • pravo na zdravu životnu sredinu (zagarantovano je pravo života u zdravoj sredini, kao i informisanje o stanju životne sredine),
  • ravnopravnost (zabranjen je svaki vid diskriminacije po osnovu rase, pola, etničke pripadnosti, religije, političkog uverenja, invaliditeta ili bilo kog drugog ličnog svojstva),
  • prava manjina (sve nacionalne manjine imaju pravo na očuvanje kulture, jezika, tradicije i veroispovesti, kao i na proporcionalnu zastupljenost u državnim institucijama),
  • pravo na imovinu (garantuje se pravo na privatnu imovinu, uz mogućnost eksproprijacije samo u javnom interesu uz pravičnu naknadu),
  • pravo na slobodan pristup informacijama od javnog značaja (svakom je zagarantovano pravo na pristup informacijama od javnog značaja odnosno građani imaju pravo da znaju informacije koje poseduju javni organi).

Pravo na zdravu životnu sredinu je pravo vezano za ekološka pitanja – ekološko pravo. Ekološko pravo je usko vezano sa razvojem ekološke svesti i međunarodnim naporima za očuvanje prirode i životne sredine. Ekološko pravo je grana pravna koja se bavi regulisanjem odnosa između društva i prirodne sredine, sa ciljem da se zaštiti životna sredina i obezbedi održivi razvoj.

Među nadležnostima Republike Srbije je i ono koje podrazumeva (Član 97.) ostvarivanje i zaštitu sloboda i prava građana; ustavnost i zakonitost; postupak pred sudovima i drugim državnim organima; odgovornost i sankcije za povredu sloboda i prava građana utvrđenih Ustavom i za povredu zakona, drugih propisa i opštih akata; amnestije i pomilovanja za krivična dela.

Upravno pravo i upravni sporovi

Upravno pravo uređuje upravnu delatnost tj. ukupnost svih (autoritativnih i neautoritativnih) aktivnosti uprave kojima ona neposredno izvršava svakodnevne zadatke i poslove ostvarujući svoju socijalnu funkciju. Upravno pravo je sistem pravnih normi koje uređuju organizaciju uprave i javnih službi, upravni postupak, obim i sadržinu upravne delatnosti – obavljanje upravnih poslova, donošenje pravnih odluka uprave, vršenje materijalnih radnji i kontrolu uprave. Upravno pravo takođe reguliše način funkcionisanja i kontrolu izvršne vlasti, ali i sve odnose koji se javljaju između organa javne uprave i građana.

Sadržaj upravnog prava obuhvata mnoga pitanja, kao što su:

  • način organizovanja javne uprave (osnivanje, nadležnosti ministarstava, agencija, inspekcija i drugih javnih tela, sistem organizovanja lokalne samouprave),
  • upravni postupak kroz Zakon o upravnom postupku, kojim se regulišu osnovni principi uređenja upravnog postupka, donošenje upravnih akata, zaštita prava građana,
  • upravni nadzor i kontrola (zakonitost i pravilnost rada javne uprave, uloga inspekcije, pravo građana da vrše kontrolu rada javnih službi u upravnom sporu),
  • organizovanje i funkcionisanje javnih službi (zdravstvo, školstvo, komunalna preduzeća), prava i obaveza zaposlenih u javnim službama,
  • prava i obaveze građana prema javnoj upravi plaćanje poreza, registracija vozila, dobijanje dozvola, socijalna zaštita, obrazovanje, zdravstvo, urbanizam),
  • korišćenja prirodnih resursa i uređivanje javnih dobara,
  • upravna odgovornost zaposlenih u javnoj upravi za nezakonito ili nepravilno postupanje, kao i načini njihovog sankcionisanja.

Kod kršenja zagarantovanih prava građana, nezakonitog ili neefikasnog funkcionisanja javne uprave na bilo kom nivou moguće je pokrenuti upravni spor. Upravni spor je sudski postupak koji se vodi radi kontrole zakonitosti upravnih akata koje donose državni organi, organi teritorijalne autonomije, jedinica lokalne samouprave i organizacije kojima su poverena javna ovlašćenja. Upravni spor se najčešće pokreće kada građanin ili pravno lice smatra da je odlukom organa uprave povređeno neko njegovo pravo ili pravni interes. Upravni spor se pokreće tužbom pred Upravnim sudom. U upravnom postupku i upravnom sporu za cilj se ima ostvarivanje prava u svim postupcima pred organima uprave po bilo kom pitanju iz upravnog prava.