U domaćem zakonodavstvu su imovinsko pravni odnosi uređeni brojnim zakonima i podzakonskim aktima, kojima se obezbeđuje nesmetano funkcionisanje imovinsko pravnog sistema. Stvarna prava su prava vezana za imovinu i podrazumevaju ovlašćenja da se vrši neposredna vlast na stvarima. Osnovni imovinsko pravni odnos predstavlja stvarno pravo u vidu prava vlasništva (svojine) nad pokretnim i nepokretnim stvarima. Pored toga, se u stvarna prava, ubrajaju i: založno pravo, pravo službenosti i stvarne službenosti, pravo građenja, pravo plodouživanja, kao i pravo stvarnog tereta.
Po širini i obimu prava, mogu se razlikovati stvarne službenosti i službenosti.
Oblik imovinsko pravnog odnosa koji obuhvata pravo na tuđim stvarima se naziva pravo službenosti. Službenost se definišu kao stvarno pravo na tuđoj stvari, a koje ovlašćuje njenog titulara da na određeni način koristi tuđu stvar ili da od njenog svakodobnog (svakodnevnog) vlasnika zahteva da je na neki način ne upotrebljava. Službenost je širi pojam u odnosu na stvarnu službenost i ona može biti predijalna (zemljišna) ili lična. Stvarna službenost je specifični oblik zemljišne službenosti.
Kod stvarnih službenosti se razlikuje povlasno dobro i poslužno dobro. Povlasno dobro je tuđa stvar koja je opterećena službenošću, dok povlasno dobro može biti u obliku stvarnih i ličnih dobara, zavisno od toga da li je ustanovljena službenost u korist svakodobnog vlasnika jedne nepokretnosti ili samo određenog lica. Stvarna službenost je ona koja podrazumeva pravo vlasnika jedne nepokretnosti (povlasno dobro) da koristi određeno pravo na tuđoj nepokretnosti (poslužno dobro) u svrhu ostvarenja koristi za svoju nekretninu.
Osnovna podela stvarnih službenosti je na:
– pozitivne stvarne službenosti (one stvarne službenosti koje svakodobnog vlasnika povlasnog dobra ovlašćuju da na neki način koristi poslužno dobro),
– negativne stvarne službenosti (one stvarne službenosti čiji titular tj. vlasnik povlasnog dobra može od vlasnika poslužnog dobra zahtevati uzdržavanje od određene upotrebe njegove nepokretnosti.
Načini nastanka stvarne službenosti mogu biti trojaki:
1. nastanak propisan zakonom i njegovom primenom,
2. nastanak vezan za postojanje ugovora između vlasnika povlasnog i poslužnog dobra,
3. nastanak održajem odnosno nesmetanim vršenjem određenih radnji tokom određenog vremenskog perioda.
Karakteristično za stvarnu službenost je to da kada se ona uspostavi ne prestaje ni kada se vlasnici bilo koje od nekretnina promene, već prelazi na nove vlasnike – uspostavljena stvarna službenost jedne nekretnine u odnosu na drugu se nastavlja.
Prestanak stvarne službenosti može biti usled:
1. pravnog posla,
2. nevršenja stvarne službenosti u određenom roku,
3. na osnovu odluke suda.
Advokatska kancelarija Slavica Janjić i saradnici Beograd se bavi svim pravnim pitanjima vezanim za imovinu i sve oblike stvarnih prava. Svim fizičkim i pravnim licima, kancelarija pruža pravnu pomoć, zastupa ih i savetuje, zavisno od pravne problematike koja je prisutna, a koja uključuje i pitanja vezana za službenost i stvarnu službenost.
