Porodični zakon, Krivični zakonik i Zakon o obligacionim odnosima regulišu sve pojmove, kao i prava i obaveze vezane za zakonsko izdržavanje.

Zakonsko izdržavanje se definiše kao obligacija između zakonom određenih poverilaca i zakonom određenih dužnika. Zakonsko izdržavanje je jedno od centralnih pitanja u vezi sa porodičnim odnosima i ostvarivanje ovog prava je najbolje poveriti advokatu za porodično pravo. Ono se vezuje za činjenicu srodstva, bračne ili vanbračne zajednice.

Shodno zakonu, izdržavanje se daje u novcu osim ako su se poverilac i dužnik sporazumeli drugačije (sporazum koji sačini advokat za porodično pravo se može potvrditi kod javnog beležnika). Pravo i obaveza izdržavanja su strogo vezani za ličnost poverioca i dužnika izdržavanja i ne mogu se prenositi na treća lica.

Prema Porodičnom zakonu se reguliše:

– izdržavanje supružnika,

– izdržavanje bivšeg supružnika,

– izdržavanje vanbračnog partnera,

– izdržavanje bivšeg vanbračnog partnera,

– izdržavanje majke deteta,

– izdržavanje maloletnog deteta od strane roditelja,

– izdržavanje roditelja od strane deteta,

– izdržavanje između ostalih krvnih srodnika,

– izdržavanje između adoptivnih srodnika,

– izdržavanje između tazbinskih srodnika.

Uslovi za ostvarivanje prava zakonskog izdržavanja su sledeći:
1. da lice koje traži zakonsko izdržavanje nema dovoljno sopstvenih sredstava za izdržavanje,
2. da lice koje traži zakonsko izdržavanje nije sposobno za rad ili je nezaposleno lice,
3. da lice od koga se traži izdržavanje ima mogućnosti (objektivne) da izdržavanje i pruži.

Sticanje prava izdržavanja se vrši prema oceni određenih kriterijuma, koji obuhvataju sledeće: potrebe poverioca izdržavanja (godine, zdravlje, obrazovanje, prihodi i imovina koju poseduje), mogućnosti dužnika izdržavanja (prihode i imovinu koju poseduje, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove lične potrebe, obavezu izdržavanja drugih lica).

Visina izdržavanja se u najvećem broju slučajeva utvrđuje u fiksnom iznosu, dok se kod alimentacije (kao obaveznog izdržavanja deteta od strane roditelja deteta sa kojim ne ostvaruje životnu zajednicu) utvrđuje procentualno u odnosu na iznos primanja bivšeg supružnika. Kod izbegavanja plaćanja alimentacije, Krivični zakonik je izričit u pogledu sankcionisanja takvog akta roditelja – zatvorska kazna.

Trajanje zakonskog izdržavanja može biti takvo da je izdržavanje na određeni vremenski period ili je vremenski neodređeno. Primeri vremenski određenog zakonskog izdržavanja su: izdržavanje bivšeg supružnika najduže 5 godina od prestanka braka ili izdržavanje punoletnog deteta do njegove navršene 26. godine života, ukoliko je na redovnom školovanju.

Obaveza dužnika da pruža izdržavanje poveriocu prestaje: istekom vremena za koje je izdržavanje dato, smrću poverioca ili smrću dužnika izdržavanja, ako poverilac izdržavanja zaključi novi brak ili zasnuje vanbračnu zajednicu, ako se promene okolnosti na strani poverioca ili dužnika izdržavanja.

Sva pitanja povodom povrede prava zakonskog izdržavanja se regulišu tužbom koju podnosi advokat za porodično pravo. Za postupak u sporovima odlučivanje je u nadležnosti suda u kojem se tužba podnosi.

Specifičnost vezana za alimentacione sporove se ogleda u tome da su to naročito hitni postupci, gde je pravilo da sud nije vezan granicama alimentacionog zahteva, a obaveza suda je da presudu iz alimentacionog spora dostavi organu starateljstva u mestu prebivališta poverioca izdržavanja. Pored prinudnog izvršenja sudske odluke shodno pravilima Zakona o izvršnom postupku, izbegavanje plaćanja alimentacije je i krivičnopravno sankcionisano. Ukoliko dođe do situacije da se alimentacija, koja je utvrđena izvršnom sudskom odlukom, ne plaća roditelju deteta koji je njegov zakonski staratelj (ili određenom organu starateljstva), neplaćanje alimentacije se tretira kao krivično delo. Pored zatvorske kazne po Krivičnom zakoniku, prema Zakonu o nasleđivanju, lice koje se teže ogrešilo o ostavioca neispunjenjem zakonske obaveze izdržavanja nedostojno je da bude naslednik, a može biti i isključen iz prava na nužni deo.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.