Lizing (engl. Leasing – iznajmiti, rentirati, uzeti pod zakup) je poslovni odnos između dva pravna ili fizička lica, u kome jedno lice, uz naknadu, ustupa drugom na dogovoreno vreme, pravo na korišćenje određene opreme za obavljanje njegove delatnosti. Lizing je jedan od čestih pravnih poslova između privrednih subjekata sa jedne strane i privrednih subjekata i finansijskih institucija sa druge strane, zavisno o vrsti lizinga.

Posao finansijskog lizinga je posao finansijskog posredovanja koji obavlja davalac lizinga i koji podrazumeva da davalac lizinga, zadržavajući pravo svojine nad predmetom lizinga, na primaoca lizinga prenosi, na određeni vremenski period, ovlašćenje držanja i korišćenja predmeta lizinga, sa svim rizicima i svim koristima povezanim sa pravom svojine, a primalac mu za to plaća lizing naknadu.

Uslovi lizinga se regulišu ugovorom o lizingu, kojim se utvrđuju vrednost zakupljenih dobara, rok lizinga (iznajmljivanja), visina i način plaćanja zakupnine (dinamika plaćanja i obročnost otplate i visina rata). Tokom perioda otplate, primalac lizinga ostvaruje ekonomska prava nad predmetom lizinga, dok pravni vlasnik u istom periodu ostaje davalac lizinga. Po izvršenoj otplati poslednje rate i prenosom vlasništva, korisnik lizinga postajete vlasnik predmeta lizinga.

Suština lizinga, kao poslovnog odnosa, se ogleda u tome da davalac lizinga nabavlja najčešće opremu od dobavljača i na određeni vremenski period daje je na korišćenje primaocu lizinga, koji je zauzvrat dužan da davaocu vrši periodična plaćanja po uslovima definisanim ugovorom o lizingu.

Razliku se dve osnovne vrste lizinga zavisno do toga da li se finansira kupovina ili korišćenje predmeta lizinga:
1. operativni lizing – kratkoročni ugovor o zakupu gde je period ugovora obično kraći nego korisni ekonomski vek predmeta zakupa i gde se nakon isteka ugovora o zakupu, predmet lizinga vraća davaocu, a održavanje i servisiranje predmeta zakupa obično davalac lizinga,
2. finansijski lizing – nakon isteka ugovora korisnik finansijskog lizinga postaje vlasnik predmeta, ukoliko je tako naznačeno u ugovoru i korisnik finansijskog lizinga snosi sve troškove i rizike u vezi s predmetom lizinga (održavanje, osiguranje i registracija).

U domaćem zakonodavstvu finansijski lizing je u nadležnosti NBS i utiče na kreditnu sposobnost primaoca lizinga, što nije slučaj kod operativnog lizinga. Za sve ugovore o finansijskom lizingu vodi se Lizing registar, kao jedinstvena centralizovana elektronska baza podataka u koju se upisuju i vode podaci o ugovoru o finansijskom lizingu, kao što su informacije o primaocu, davaocu i predmetu lizinga.

Ugovor o lizingu je ugovor kojim se jedna strana (davalac lizinga) obavezuje da ustupi na korišćenje ugovorom utvrđenu sadržinu odnosno predmet lizinga (opremu ili celokupna postrojenja) drugoj ugovornoj strani (primalac lizinga),

a druga strana se obavezuje da njom obavi radnje privređivanja i poslovanja, uz plaćanje naknade davaocu lizinga.

Pravne karakteristike ugovora o lizingu:
– imenovan ugovor (Zakon o finansijskom lizingu, kao i svi drugi zakoni koji bliže određuju poslovanje ugovornih strana i predmeta zakupa),
– formalan ugovor,
– teretan (plaća se naknada davaocu lizinga),
– dvostrano obavezan ugovor.

Bitni elementi ugovora o lizingu:
1. nabavna vrednost predmeta lizinga (ona vrednost po kojoj je davalac lizinga stekao pravo svojine nad predmetom lizinga),
2. lizing naknada, kao cena koju primalac lizinga plaća davaocu lizinga za korišćenje predmeta lizinga,
3. iznos učešća (iznos koji primalac lizinga plaća davaocu lizinga i koji se iskazuje u odnosu na bruto nabavnu vrednost predmeta lizinga),
4. ukupan iznos lizing naknade koju plaća primalac lizinga,
5. iznos pojedinačnih rata lizing naknade i njihovu strukturu, njihov broj i vreme plaćanja,
6. rok na koji je ugovor zaključen, mesto, rok, način i uslove isporuke predmeta lizinga,
7. način i uslove prenosa svojine nad predmetom lizinga, odnosno i način i uslove produženja roka trajanja ugovora.

Kod ugovora o finansijskom lizingu postoje i dodatni bitni elementi ugovora o lizingu u skladu sa propisima NBS i Zakona o finansijskom lizingu.

Predmet lizinga primalac lizinga sam bira kod dobavljača u skladu sa svojim potrebama. Predmet ugovora o lizingu mogu biti: automobili i druga prevozna sredstva, oprema, postrojenja, građevinske mašine i druge mašine neophodne za rad privrednih subjekata. Karakteristika lizing posla je ta da je predmet lizinga ujedno i sredstvo obezbeđenja naplate, koje mora biti kasko/imovinski osigurano tokom trajanja ugovora o lizingu.

Subjekti ugovora o lizingu su davalac lizinga i primalac lizinga, čije su prava i obaveze određene ugovorom o lizingu kao teretnom i dvostrano obaveznom ugovoru.

Davalac lizinga je dužan da: ustupi na privredno korišćenje lizing objekta, uredno održava objekat (predmeta) lizinga, prenese pravo svojine na primaoca lizinga ukoliko primalac lizinga na kraju kupi objekat odnosno predmet lizinga.

Obaveze primaoca lizinga su: plaćanje lizing rata na ugovoreni način, korišćenje predmeta lizinga, omogućavanje kontrole davaoca lizinga, vraćanje predmeta lizinga po isteku ugovorenog roka ukoliko objekt predmeta lizinga sam ne otkupi.

Angažovanjem advokata za privredno pravo odnosno advokata za ugovore privredni subjekti su u mogućnosti da dobiju sve ekspertske pravne konsultacije u vezi operativnog i finansijskog lizinga. Advokat za privredno pravo odnosno advokat za ugovore može dati stručnu pravnu pomoć u vezi sačinjavanja ugovora o lizingu u skladu sa svim važećom zakonskim normama, te tako zaštiti interese ugovornih strana.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.