U poslovanju svakog privrednog subjekta je neophodno da se na pravi način, u skladu sa zakonom, izvrši pravilna zaštita poverljivih informacija. Zaštita poverljivih informacija je jedan od ključnih uslova za uspešno i sigurno poslovanje preduzeća.

Poverljive informacije mogu obuhvatati razne informacije od značaja za preduzeće, kao što su: poslovni planovi i strategije, finansijski podaci, podaci o klijentima, nova tehnološka rešenja, poslovne tajne, ugovori i sve ostale informacije koje za kompaniju imaju ekonomsku vrednost.

Kako bi se zaštitile poverljive informacije, preduzeća često zaključuju ugovore o poverljivosti (NDA), donose interne pravilnike o zaštiti podataka, ograničavaju pristup osetljivim informacijama i primenjuju odgovarajuće tehničke i organizacione mere bezbednosti.

Poslovna tajna obuhvata informacije koje nisu opšte poznate ili nisu lako dostupne trećim licima, te imaju komercijalnu vrednost upravo iz razloga što su tajne. Zakoniti imalac tih informacija treba da preduzme sve neophodne mere da sačuva njihovu tajnost.

NDA (Non-Disclosure Agreement) je ugovor kojim se dve ili više strana obavezuju da neće otkrivati poverljive informacije (poslovne tajne) do kojih dođu tokom pregovora, poslovne saradnje, projekta ili radnog odnosa.

Svrha ugovora o poverljivosti ili NDA je da štiti poverljive informacije koje ugovorne strane razmenjuju tokom pregovora, saradnje ili radnog odnosa, te je preporuka da se NDA zaključi pre nego što razmena informacija počne, jer kasnije uvek postoji rizik da su ključne informacije već otkrivene.

Između poslovne tajne i NDA postoji razlika. Poslovna tajna je sadržaj, odnosno skup informacija, koji ima ekonomsku vrednost jer nije javno poznata, te imalac tih informacija želi da ih zaštiti putem ugovora o poverljivosti tj. NDA, koji je pravni instrument kojim se ta zaštita sprovodi. Bez jasnog definisanja poslovne tajne, ni NDA ne može pružiti realnu zaštitu.

Poslovnom tajnom se smatra biti svaka informacija koja: nije poznata javnosti, ima komercijalnu vrednost, njenim otkrivanjem može nastati šteta za držaoca informacije. Vrste poslovnih tajni: tehnička rešenja i kodovi, baze klijenata i dobavljača, strategije, budžeti, planovi kampanja, algoritmi i know-how, finansijski izveštaji pre zvanične objave u APR-u, poslovne karakteristike zaposlenih, recepture i formule, modeli cena ili pregovaračke strategije. Suština poslovne tajne je da ona nije poznata javnosti, u suprotnom se ne može smatrati poslovnom tajnom.

Kako bi poslovne tajne bile na pravno ispravan način uređene i definisane, ugovor o poverljivosti (NDA) treba da sadrži sledeće podatke: precizan opis poverljivih podataka, način dostavljanja informacija, lica koja mogu imati pristup, svrhu korišćenja. Da bi bio validan, NDA mora potpisati lice ovlašćeno za zastupanje prema APR-u ili lice sa validnim punomoćjem zakonskog zastupnika.

NDA se najčešće koristi kod: pregovora između kompanija, startap projekata i investicija, IT razvoja i softverskih rešenja, marketing agencija i kreativnih koncepata, konsultantskih i pravnih usluga, zapošljavanja ili angažovanja saradnika, razmene poslovnih ideja između fizičkih lica, poslodavca i zaposlenog.

Ukoliko poverljiva informacija bude otkrivena i time prekršen NDA, pravna zaštita se ogleda u sledećem:

  • zahtev za naknadu materijalne štete (usled umanjenje imovine ili usled izgubljene dobiti),
  • zahtev za zaštitu od nelojalne konkurencije (posebno ako se tajna koristi za tržišnu prednost),
  • provera ko je potpisao sporazum o poverljivosti i da li je pravno valjan.

Za sva pitanja u vezi poslovnih tajni i zaključenja ugovora o poverljivosti najbolje je kontaktirati stručno pravno lice – advokat za privredno pravo. Ukoliko dođe do kršenja NDA, advokat za privredno pravo će preduzeti sve pravne korake kako bi osigurao ostvarivanje predviđenih pravnih opcija za svog klijenta.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.