Radno pravo se, u svom centralnom delu, bavi radnim odnosima, koji se zasnivaju na osnovu ugovora o radu između poslodavca i zaposlenog kao odnos između pravnih subjekata. Individualni radni odnosi se uspostavljaju između zaposlenog i poslodavca, a regulišu individualna prava i obaveze. Kolektivni radni odnosi se uspostavljaju između sindikata i poslodavaca, a regulišu ostvarivanje i zaštitu kolektivnih prava i odgovornosti.

Pored ugovora o radu, u radnom pravu postoje, kao pravni institut, i kolektivni ugovori i Pravilnik o radu.

Kolektivni ugovori su vrsta ugovora koja proizvode pravna dejstva (prava i obaveze) za sva lica koja pripadaju određenoj grupi, kao što – kolektiv ili organizacija. Za nastanak kolektivnog ugovora je dovoljno da je saglasnost za njegovo zaključenje dala većina članova kolektiva ili organizacije. Kolektivni ugovori sadrže odredbe kojima se regulišu odgovarajući pravni odnos ili opšte uslove pod kojima će nadalje članovi te grupe zaključivati svoje individualne ugovore.

Najčešće prisutan je kolektivni ugovor o radu i on se smatra najtipičnijim kolektivnim ugovorom. Kolektivni ugovor o radu je izdvojen iz građanskog prava i postao deo radnog prava.

Kolektivni ugovor o radu reguliše pravne odnose između sindikata i poslodavaca,

kao i ostvarivanje i zaštitu kolektivnih prava i odgovornosti.

Kolektivni ugovor je:
– ugovor o punomoćstvu, gde sindikalne organizacije imaju ulogu punomoćnika, a radnici su nalogodavci,
– nezvanom vršenju tuđih poslova koje posle zaključenja dobija ratifikaciju od svojih članova,
– ugovor u korist trećeg lica,
– neimenovani ugovor,
– posebnoj vrsti ugovora, koji ima dejstvo na sve članove jedne određene društvene grupe pa čak i protiv volje nekih od njih, čiji je tvorac lica koja čine većinu grupe, dok su ugovornici svi članovi grupe.

Značaj kolektivnog ugovora se ogleda u ograničavanju slobode ugovaranja. Ukoliko sud utvrdi da su odredbe individualnog ugovora u suprotnosti sa opštim odredbama kolektivnog ugovorom ili da je individualni ugovor protivan kolektivnom ugovoru, on će ga proglasi bez dejstva u celosti ili samo neke njegove odredbe.

U našem zakonodavstvu kolektivni ugovor je regulisan i određen Zakonom o radu. Prema zakonu se određuju:
1. predmet i oblik kolektivnog ugovora,
2. vrste kolektivnog ugovora,
3. učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora,
4. pregovaranje i zaključivanje kolektivnog ugovora,
5. primena kolektivnih ugovora,
6. važenje i otkaz kolektivnog ugovora.

Kolektivnim ugovorom, u skladu sa zakonom, uređuju se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, postupak izmena i dopuna kolektivnog ugovora, međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora i druga pitanja od značaja za zaposlenog i poslodavca. Kolektivni ugovor zaključuje se u pisanom obliku.

Zakon određuje tri vrste kolektivnih ugovora: opšti, poseban i kod poslodavca. Opšti kolektivni ugovor i poseban kolektivni ugovor za određenu granu, grupu, podgrupu ili delatnost zaključuju se za teritoriju Republike Srbije, dok se poseban kolektivni ugovor zaključuje se za teritoriju jedinice teritorijalne autonomije ili lokalne samouprave.

Učesnici zaključivanja kolektivnog ugovora su, kod opštih kolektivnih ugovora, reprezentativno udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikat. Kod posebnih kolektivnih ugovora učesnici su reprezentativno udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikat osnovani za granu, grupu, podgrupu ili delatnost. Kolektivni ugovor kod poslodavca zaključuju poslodavac (lice ovlašćeno za zastupanje poslodavac) i reprezentativni sindikat kod poslodavca. Ukoliko, kod poslodavca ni jedna udruženje (sindikat) ne ispunjava zakonske uslove o reprezentativnosti, kolektivni ugovor dobija formu sporazuma o udruživanju radi ispunjenja uslova reprezentativnosti utvrđenih zakonom i učestvovanja u zaključivanju kolektivnog ugovora. Za poslodavce, koji nemaju sindikalno udruživanje, zarada, naknada zarade i druga primanja zaposlenih se uređuju sporazumom, koji potpisuju poslodavac i predstavnik saveta zaposlenih ili zaposleni koji je dobio ovlašćenje od najmanje 50% od ukupnog broja zaposlenih kod poslodavca.

Pregovaranja postoji ukoliko u zaključivanju kolektivnog ugovora učestvuje više reprezentativnih sindikata ili reprezentativnih udruženja poslodavaca, odnosno sindikati ili udruženja poslodavaca koji su zaključili sporazum o udruživanju i tada se obrazuje se odbor za pregovore. Učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora dužni su da pregovaraju. U slučaju da se u toku pregovora ne postigne saglasnost za zaključivanje kolektivnog ugovora u roku od 45 dana od dana započinjanja pregovora, učesnici mogu da obrazuju arbitražu za rešavanje spornih pitanja.

Primena kolektivnih ugovora je zakonski određena tako da se opšti i poseban kolektivni ugovor neposredno primenjuju i obavezuju sve poslodavce koji su u vreme zaključivanja kolektivnog ugovora članovi udruženja poslodavaca – učesnika kolektivnog ugovora. Obavezujući je kolektivni ugovor i za sve one poslodavce koji su se naknadno pridružili kao članovi. Poslodavci, koje obavezuje kolektivni ugovor, a čije se dejstvo proširuje i na broj njihovih zaposlenih, utvrđuje se na osnovu podatka organa koji vodi registar kolektivnih ugovora, odnosno drugog nadležnog organa u skladu sa zakonom. Sva sporna pitanja u primeni kolektivnih ugovora može da rešava arbitraža koju obrazuju učesnici kolektivnog ugovora, u roku od 15 dana od dana nastanka spora.

Kolektivni ugovor, shodno zakonu se zaključuju na 3 godine. Po isteku 3 godine on prestaje da važi osim ako se učesnici kolektivnog ugovora drugačije ne sporazumeju 30 dana pre njegovog isteka. U slučaju otkaza, kolektivni ugovor se primenjuje najduže šest meseci od dana podnošenja otkaza, uz obavezu učesnika da postupak pregovaranja započnu najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja otkaza.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.