Zakon o radu definiše uslove i način stupanja na rad odnosno zasnivanje radnog odnosa zaposlenog kod poslodavca. Prema zakonu, svaki zaposleni ima pravo na zaradu. Zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu, koja se utvrđuje u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.

Zakon o radu definiše zaradu kao sva primanja iz radnog odnosa,

a koja se sastoje od zarade za obavljeni rad i vreme provedeno na radu, zarade po osnovu doprinosa zaposlenog poslovnom uspehu poslodavca (nagrade, bonusi i sl.)

i drugih primanja po osnovu radnog odnosa, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu. Zarada sadrži porez i doprinose koji se plaćaju iz zarade.

Nadalje, zakon propisuje da se svim zaposlenima garantuje jednaka zarada za isti rad ili rad iste vrednosti koji ostvaruju kod istog poslodavca, gde se kao rad jednake vrednosti podrazumeva onaj rad za koji se zahteva isti stepen stručne spreme, odnosno obrazovanja, znanja i sposobnosti i u kome je ostvaren jednak radni doprinos uz jednaku odgovornost. Zarada se isplaćuje u rokovima utvrđenim opštim aktom i ugovorom o radu, najmanje jedanput mesečno, a najkasnije do kraja tekućeg meseca za prethodni mesec. Zarada se isplaćuje samo u novcu ukoliko zakonom nije drukčije određeno.

Pored Zakona o radu, zakoni koji bliže određuju zaradu su i drugi zakoni: Zakon o porezu na dohodak građana, Pravilnik o neoporezivom iznosu zarada, Zakon o obaveznim doprinosima za socijalno osiguranje, Zakon o penzijsko – invalidskom osiguranju, Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o osiguranju za slučaj nezaposlenosti, Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom, Zakon o praznicima u Srbiji, Pravilnik o načinu i postupku ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja, Pravilnik o poreskoj prijavi za porez po odbitku, Pravilnik o uslovima i načinu vođenja računa za uplatu javnih prihoda i rasporedu sredstava sa tih računa.

Struktura zarade zaposlenog je sledeća:
1. osnovna zarade,
2. deo zarade za radni učinak,
3. uvećane zarade.

Osnovna zarada je zarada koja se određuje se na osnovu uslova koji su utvrđeni pravilnikom, potrebnim za rad na poslovima za koje je zaposleni zaključio ugovor o radu i vremena provedenog na radu. Osnovna zarada je proizvod koeficijenta posla i vrednosti radnog časa i broja ostvarenih časova rada u mesecu. Pojedinačni koeficijenti se određuju opštim aktom. Osnovna zarada se može određivati i na osnovu vrste posla.

Deo zarade za radni učinak je onaj deo zarade koji se određuje na osnovu kvaliteta i obima obavljenog posla, kao i odnosa zaposlenog prema radnim obavezama. Svi elementi za utvrđivanje zarade po osnovu radnog učinka moraju, shodno zakonu, biti definisani kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Uvećanje osnovne zarade je pravo zaposlenog koje se utvrđuje na osnovu elemenata iz opšteg akta i ugovora o radu, a koji se odnose na prekovremeni rad, noćni rad, rad za praznike i minuli rad. Pravo zaposlenog na uvećanje zarade u slučaju rada za praznik koji je neradani dan je 110% od osnovice, za rad noću i prekovremeni rad najmanje 26% od osnovice, dok je za minuli rad (svaku punu godinu ostvarenu u radnom odnosu kod poslodavca) najmanje 0,4% od osnovice.

Zakonom o radu je određen pojam minimalne zarade. Minimalna zarada je zarada za standardni učinak i vreme provedeno na radu i ona se određuje na osnovu minimalne cene rada utvrđene u skladu sa zakonom, vremena provedenog na radu i poreza i doprinosa koji se plaćaju iz zarade. Minimalna cena rada utvrđuje se odlukom socijalno-ekonomskog saveta osnovanog za teritoriju Republike Srbije. Minimalna cena rada utvrđuje se po radnom času bez poreza i doprinosa, za kalendarsku godinu, najkasnije do 15. septembra tekuće godine, a primenjuje se od 1. januara naredne godine. Poslodavac, svojim opštim aktima ili ugovorom o radu, utvrđuje sve razloge za donošenje odluke o postojanju minimalne zarade.

Zarada može biti bruto zarada i neto zarada.

Bruto zarada je zarada koja obuhvata neto zaradu uvećanu za porez i pripadajuće doprinose iz zarade. Neto zarada je deo zarade koji poslodavac isplaćuje zaposlenom. Iz ugla poslodavca, ukupni troškovi koje on snosi za zaposlenog, predstavljaju bruto zaradu. Iz ugla zaposlenog, pojam zarade je uži i odnosi se na neto zaradu odnosno onaj iznos koji će na mesečnom nivou primiti za svoj obavljeni rad. Pod pojmom zarade, ovako posmatrano, Zakon o radu definiše bruto zaradu.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.