Vrhovni kasacioni sud, Beograd u veću sudija, a u pravnoj stvari tužioca protiv tuženog za trgovinu radi poništaja odluke, odlučujući o reviziji (Rev2 186/10 22.09.2010. godina Beograd) tuženog izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž. I br. 216/07 od 10.09.2008. godine, u sednici veća održanoj 22.09.2010. godine, doneo je rešenje kojim se ukida presuda Okružnog suda u Beogradu Gž. I br. 216/07 od 10.09.2008. godine i delimična presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P-1 br. 1053/05 od 10.10.2006. godine, i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U obrazloženju odluke Vrhovnog kasacionog suda se navodi sledeće:

„Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P-1 br. 1053/05 od 10.10.2006. godine, u stavu prvom izreke, poništeno je rešenje o otkazu ugovora o radu broj … od 21.06.2004. godine i obavezan tuženi da tužilju vrati na rad i rasporedi na poslove i radne zadatke radnog mesta koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, stečenom znanju i sposobnostima. U stavu drugom izreke određeno je da će se o protivtužbenom zahtevu odlučiti naknadno, kada se za to budu stekli zakonski uslovi. Presudom Okružnog suda u Beogradu Gž. I br. 216/07 od 10.09.2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i navedena delimična presuda potvrđena. Protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Odlučujući o podnetoj reviziji u smislu člana 399. ZPP-a („Službeni glasnik RS“ br. 125/04), koji se primenjuje na osnovu člana 55. stav 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 111/09 od 29.12.2009. godine), jer je revizija protiv drugostepene presude izjavljena pre stupanja na snagu ovog zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tuženog osnovana. U ovoj parnici tužilja traži da se poništi rešenje tuženog od 21.06.2004. godine doneto na osnovu člana 101. stav 1. tačka 8. Zakona o radu, zbog prestanka potrebe za radom tužilje na poslovima prodavac-kasir i da se obaveže tuženi da tužilju vrati na rad na odgovarajuće radno mesto (predmet tužbenog zahteva), dok tuženi traži da se utvrdi da je tužilji prestao radni odnos dana 28.05.2002. godine, zbog odbijanja da zaključi ugovor o radu br. … od 28.05.2002. godine i da se obaveže tužilja da tuženom vrati iznos od 171.841,92 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.06.2004. godine, na ime isplaćene otpremnine (predmet protivtužbenog zahteva).

Pravosnažnom delimičnom presudom nižestepeni sudovi su odlučili o tužbenom zahtevu, a u pogledu protivtužbenog zahteva su naveli da će se o njemu odlučiti naknadno, kada se za to steknu zakonski uslovi. Vrhovni kasacioni sud nalazi da ovakvim odlučivanjem, nižestepeni sudovi nisu vodili računa o koneksnoj vezi tužbenog i protivtužbenog zahteva. Naime, tužba i protivtužba se smatraju samostalnim tužbama i, u načelu, nema smetnji da se o tužbenom ili protivtužbenom zahtevu odluči delimičnom presudom. Ali, pod uslovom da se tužbeni i protivtužbeni zahtev ne isključuju. Međutim, ovde se zahtev tužbe i protivtužbe isključuju, jer su u koneksnoj vezi tako da se o tužbenom i protivtužbenom zahtevu mora odlučiti istovremeno.

Koneksni karakter protivtužbe isključuje mogućnost donošenja delimične presude o tužbenom ili protivtužbenom zahtevu. Stoga bi u konkretnoj pravnoj situaciji opstanak delimične presude o tužbenom zahtevu značio prejudiciranje odluke o protivtužbenom zahtevu, o kome nije ni raspravljano. Upravo zbog koneksnog karaktera protivtužbe, pobijana delimična presuda o tužbenom zahtevu ne može se ispitati, pre nego što se rasprave sva sporna pitanja po protivtužbi. Zato se u reviziji osnovano ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. ZPP, koja predstavlja revizijski razlog iz člana 398. stav 1. tačka 1. ZPP, pa je ovaj sud u smislu člana 406. stav 1. ZPP ukinuo obe nižestepene presude i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku prvostepeni sud će otkloniti rečene nedostatke, tako što će o tužbenom i protivtužbenom zahtevu odlučiti istovremeno, pošto raspravi i sve sporne činjenice i okolnosti iz protivtužbe.“

Izvor: Vrhovni kasacioni sud Beograd, Rev2 186/10 22.09.2010. godina

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.