Ugovorom o radu je posebnim članom definisana posebna zaštita na radu. U njoj se kaže (član 187. zakona): „Za vreme trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne nege deteta poslodavac ne može zaposlenom da otkaže ugovor o radu. Zaposlenom iz stava 1. ovog člana rok za koji je ugovorom zasnovao radni odnos na određeno vreme produžava se do isteka korišćenja prava na odsustvo. Rešenje o otkazu ugovora o radu ništavo je ako je na dan donošenja rešenja o otkazu ugovora o radu poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti iz stava 1. ovog člana ili ako zaposleni u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa obavesti poslodavca o postojanju okolnosti iz stava 1. ovog člana i o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlašćenog lekara ili drugog nadležnog organa.“

Najvažnija stanovišta proizilaze, pored zakona i iz sudske prakse Vrhovnog suda:

„Vrhovni sud je zauzeo stav da, ako je poslodavcu u trenutku otkaza poznato da je zaposlena trudna, otkaz predstavlja povredu člana 187. Zakona o radu. Posledica je poništaj rešenja o otkazu i, po pravilu, vraćanje zaposlene na rad. Rev2 2580/2016, Vrhovni sud“

„Član 187 predviđa zaštitu i kada poslodavac nije znao za trudnoću u trenutku donošenja otkaza, ali zaposlena u roku od 30 dana od prijema otkaza obavesti poslodavca o trudnoći i dostavi odgovarajuću potvrdu ovlašćenog lekara ili drugog nadležnog organa. Vrhovni sud je ovo pitanje posebno razmatrao u predmetu Rev2 2678/2023.“

„U predmetu Rev2 2268/2020, Vrhovni sud je prihvatio da je otkaz nezakonit jer je zaposlena, nakon prijema otkaza, u zakonskom roku obavestila poslodavca o trudnoći i dostavila medicinsku dokumentaciju. Sud je naglasio svrhu člana 187 – posebnu zaštitu zaposlenih za vreme trudnoće.

„Član 187 ne štiti samo zaposlene na neodređeno vreme. Kod ugovora na određeno vreme, rok za koji je ugovor zaključen produžava se do isteka korišćenja prava na odgovarajuće odsustvo. To je potvrđeno u više odluka Vrhovnog suda, uključujući Rev2 2164/2019.„

„U predmetu Rev2 1515/2020, zaposlena je u vreme otkaza faktički bila trudna, ali ni ona ni poslodavac tada nisu znali za trudnoću. Nakon što je saznala za trudnoću, nije u zakonskom roku obavestila poslodavca. Zbog toga zaštita iz člana 187 nije primenjena na način koji bi doveo do poništaja otkaza.“

Osnovna pravna mišljenja iz sudske prakse o otkazu trudnici bi se mogli svesti na sledeće:

  • poslodavac zna da je zaposlena trudna – ne može joj zakonito otkazati ugovor zbog razloga koji bi predstavljao otkaz;
  • poslodavac nije znao za trudnoću, ali ga zaposlena u roku od 30 dana obavesti i dostavi lekarsku potvrdu – član 187 može dovesti do ništavosti otkaza;
  • zaposlena ne obavesti poslodavca u roku od 30 dana – nastaje ozbiljan problem sa ostvarivanjem zaštite iz člana 187;
  • ako je ugovor na određeno vreme, trudnoća ne znači da poslodavac može jednostavno pustiti da ugovor istekne kao da zaštite nema – član 187 predviđa produženje trajanja radnog odnosa u zakonom određenom periodu.

U slučaja davanja otkaza trudnici, advokat za radno pravo posvećuje punu pravnu pažnju i zaštitu u skladu sa strogim zakonskim pravilima na tu temu. Advokat za radno pravo razmatra razloge za davanje otkaza i pokušava pregovaranjem da poništi otkaz. Ukoliko to ne uspe, podnosi tužbu. Advokat za radno pravo u tužbi traži i isplatu zaostale zarade, doprinosa i naknadu štete.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.