Diskriminacija je narušavanje ljudskih prava i sloboda zagarantovanih ustavom. Diskriminacija je nejednako postupanje prema osobi ili nekoj grupi ljudi na osnovu nekog njihovog ličnog svojstva, što za posledicu ima nejednakost u šansama da ostvare ustavom i zakonom zagarantovana prava (ljudska prava i slobode). Diskriminacija je nejednako tretiranje, isključivanje, odnosno dovođenje u podređen položaj pojedinaca ili grupa ljudi koji se nalaze u istoj, sličnoj ili uporedivoj situaciji. Diskriminacija se može definisati i kao nejednako postupanje prema jednakima i jednako postupanje prema nejednakima.
Lična svojstva na kojima se zasniva diskriminacija mogu biti stvarna ili pretpostavljena, a ona obuhvataju: rasu, boju kože, državljanstvo, nacionalnu pripadnost ili etničko poreklo, jezik, versko ili političko ubeđenje, pol, rod, rodni identitet, seksualnu orijentaciju, polne karakteristike, nivo prihoda, imovno stanje, rođenje, genetske osobenosti, zdravstveno stanje, invaliditet, bračni i porodični status, osuđivanost, starosno doba, izgled, članstvo u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i dr.
Diskriminacija se može javiti fizičkim, ali i pravnim licima u svakodnevnom životu, u različitim situacijama, ali i na poslu. Lice koje diskriminiše u jednoj društvenoj situaciji, može u nekim drugim okolnostima biti diskriminator, odnosno lice koje čini diskriminaciju. Diskriminacija može biti direktna ili indirektna, namerna ili počinjena iz neznanja.
Diskriminacija može biti po osnovu starosnog doba, kao ličnih svojstava nekog lica. Pravno lice može počiniti diskriminaciju prilikom procesa zapošljavanja, navodeći u oglasu za posao starosnu granicu kao jedan o osnovnih uslova za zaposlenje, čime se vrši diskriminacija po osnovu starosnog doba.
Pravno/sudsko mišljenje o utvrđenoj diskriminacije po osnovu starosnog doba 1303-19 (br. 07-00-740/2019-02 datum: 12.3. 2020. godine):
Mišljenje
„Mišljenje je doneto u postupku povodom pritužbe Udruženja AA, protiv privrednog društva BB, zbog diskriminacije na osnovu pola i starosnog doba. U pritužbi je navedeno da je ovo privredno društvo objavilo diskriminatoran oglas za posao. U toku postupka je utvrđeno da je privredno društvo BB, na svom ugostiteljskom objektu objavilo oglas za posao sledeće sadržine: „Potreban/a radnik/ca od 20-35 godina”. Imajući u vidu sadržinu oglasa koje je ovo privredno društvo objavilo, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je utvrdio da u konkretnom slučaju privredno društvo BB nije napravilo razliku po polu, jer iz sadržine oglasa proizlazi da poslodavac nudi radno angažovanje osobama oba pola (radnik/radnica). Međutim, evidentno je da je postavljena starosna granica od 20 do 35 godina kao uslov za konkurisanje na radno mesto u ugostiteljskom objektu, što dovodi do toga da su kandidati mlađi od 20 i stariji od 35 godina koji su potencijalno zainteresovani za rad kod poslodavca stavljeni u nepovoljniji položaj, tj. uskraćena im je mogućnost da konkurišu za posao kod ovog poslodavca. Prilikom odlučivanja u ovom predmetu Poverenik je imao u vidu primenu pravila o preraspodeli tereta dokazivanja iz člana 45. Zakona o zabrani diskriminacije, prema kome teret dokazivanja da nije došlo do povrede načela jednakih prava i obaveza leži na privrednom društvu BB. Iako je zahtev da se izjasni na navode iz pritužbe uredno dostavljen, ovo privredno društvo, do okončanja postupka se nije izjasnilo na navode pritužbe, niti dostavilo dokaze da je isključivanje osoba mlađih od 20 i starijih od 35. godina prilikom zapošljavanja bilo zbog osobenosti određenog posla, kod koga lično svojstvo lica predstavlja stvarni i odlučujući uslov za obavljanje posla, kao i da je svrha koja se time želela postići opravdana. Zbog toga je dato mišljenje da je privredno društvo BB objavljivanjem oglasa za posao, čija je sadržina: „Potreban radnik/radnica od 20 do 35 godina“, izvršilo neposrednu diskriminacija na osnovu starosnog doba u oblasti rada i zapošljavanja, zabranjenu čl. 6, 16. i 23. Zakona o zabrani diskriminacije. Privrednom društvu BB je preporučeno da ukloni diskriminatoran oglas, odnosno diskriminatoran uslov iz oglasa za posao, kao i da ubuduće ne objavljuje oglase za posao koji sadrže diskriminatorne uslove za zaposlenje, a koji se odnose na starosno doba kandidata/kinje ili neko drugo lično svojstvo.“
Advokat za ljudska prava i slobode, kada je reč o bilo kojoj vrsti i obliku diskriminacije, pruža pravnu zaštitu osobi koja smatra da je zbog nekog ličnog svojstva stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica – pretrpela diskriminaciju. On savetuje klijenta kako da se ponaša i koje dokaze da sačuva, jer je dokazivanje diskriminacije veoma važno i kompleksno. Advokat za ljudska prava i slobode prvenstveno utvrđuje da li postoji diskriminacija a potom, ukoliko utvrdi da postoji prikuplja i procenjuje dokaze. Advokat za ljudska prava i slobode pribavlja sve postojeće dokaze o diskriminaciji: dokumentaciju, prepisku, izjave svedoka, odluke poslodavca, snimke i druge relevantne dokaze. Advokat za ljudska prava i slobode sastavlja pritužbu Povereniku za zaštitu ravnopravnosti, ukoliko je to put za ostvarivanje pravne zaštite osobe koja je pretrpela diskriminaciju. Ukoliko dođe do sudskog postupka, advokat za ljudska prava i slobode podnosi tužbu tj. pokreće sudski postupak radi zaštite od diskriminacije i zahteva da se diskriminatorno postupanje utvrdi i zabrani, kao i naknadu materijalne i nematerijalne štete. U slučaju da je diskriminacija povezana za radni odnos, advokat za ljudska prava i slobode može preduzeti mere protiv diskriminacije na radnom mestu (zbog diskriminatornog otkaza, uskraćivanja prava, nejednakog postupanja ili uznemiravanja).








