Zakon koji reguliše i uređuje sva pravna pitanja iz radnog prava, vezana za radne odnose je Zakon o radu. Povremeno se i Zakonom o obligacionim odnosima nadopunjuju neke pravne norme , vezane za radni odnos i odnos na relaciji poslodavac – zaposleni.

Jedno od pitanja koje je uređeno j zakonima je i zastarelost potraživanja iz radnog odnosa.

Zastarelost u radnom pravu je pravni institut kojim se ograničava vreme u kome zaposleni ili poslodavac mogu ostvarivati određena prava iz radnog odnosa pred sudom ili drugim nadležnim organom. Nakon isteka zakonom propisanog roka, pravo zastarelosti se više ne može uspešno sudski ostvarivati, jer druga strana može istaći prigovor zastarelosti. Zastarelost ne znači da pravo potraživanja iz radnog odnosa prestaje da postoji, već da se ono više ne može prinudno ostvariti pred sudom, ukoliko druga strana istakne prigovor zastarelosti. Institut zastarelosti potraživanja iz radnog odnosa u radnom pravu ima za cilj davanje pravne sigurnosti, jer sprečava da se potraživanja iz radnog odnosa ostvaruju nakon veoma dugog vremena, kada bi dokazivanje činjenica bilo otežano.

Shodno Zakon o radu rokovi zastarelosti potraživanja iz radnog odnosa, prema članu 196. sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarevaju u roku od tri godine od dana nastanka obaveze.

Rok od tri godine najčešće se odnosi na zastarelost sledećih potraživanja iz radnog odnosa:

  • neisplaćene zarade,
  • naknade zarade,
  • naknade za prekovremeni rad,
  • regres za godišnji odmor,
  • topli obrok,
  • otpremnine,
  • druga novčana potraživanja koja proizilaze iz radnog odnosa.

Prema Zakonu o obligacionim odnosima (Član 379.), potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim organima:

  • sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarelosti,
  • međutim, sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i dospevaju ubuduće, zastarevaju u roku predviđenom za zastarelost povremenih potraživanja.

Rok zastarelosti se može se prekinuti na više načina: podnošenjem tužbe sudu, priznanjem duga od strane poslodavca, pokretanjem postupka pred nadležnim organom. Posle prekida zastarelosti, rok počinje da teče ispočetka.

Pravna pitanja vezana za zastarelost potraživanja iz radnog odnosa rešava advokat za radno pravo. Advokat za radno pravo daje savet klijentima da li da se ide u spor ili ne, koliki su izgledi za uspeh spora i koji ga rizici prate. Kao najvažniji korak, koji će preduzeti advokat za radno pravo povodom pitanja zastarelosti je analiza da li je rok iz Zakon o radu Republike Srbije istekao ili ne. U slučaju da potraživanje iz radnog odnosa nije zastarelo, advokat za radno pravo sastavlja i podnosi tužbu u ime zaposlenog, štiteći njegova zakonska prava. Advokat za radno pravo prikuplja dokaze za tužbu protiv poslodavca, kao što su ugovori, obračuni zarada, svedoci i zastupa klijenta pred sudom. Ako advokat za radno pravo zastupa poslodavca, on će istaći prigovor zastarelosti, dokazivati da je rok istekao i time može potpuno odbiti tužbeni zahtev zaposlenog.

Sudska praksa:

Novčano potraživanje iz radnog odnosa utvrđeno pravnosnažnom sudskom odlukom zastareva prema osnivaču dužnika nad kojim se ne može sprovesti postupak stečaja u roku od deset godina.

Iz obrazloženja:

„Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem o izvršenju Osnovnog suda u Vranju II 352/17 od 23.01.2017. godine određeno je izvršenje na novčanim sredstvima na računu izvršnog dužnika Zdravstvenog centra „Vranje“, radi naplate tužiljinog novčanog potraživanja iz radnog odnosa, utvrđenog izvršnom presudom P1 877/15 od 30.03.2016. godine. Izvršenje tim sredstvom izvršenja nije sprovedeno jer je račun izvršnog dužnika na dan 21.09.2021. godine bio u blokadi 1826 dana, za iznos od 292.138.692,47 dinara. Izvršenje nije sprovedeno ni drugim sredstvom izvršenja, na novčanim sredstvima u gotovini na blagajni izvršnog dužnika, određenog zaključkom javnog izvršitelja od 05.06.2017. godine. Tužena je osnivač izvršnog dužnika koji se pretežno finansira iz ustupljenih javnih prihoda. U takvoj situaciji, tužena po samom zakonu postaje solidarno odgovorna za obaveze tužiljinog poslodavca. Nisu osnovani navodi tužene o zastarelosti tužiljinog potraživanja, zasnovani na odredbi člana 196. Zakona o radu, kojom je za novčana potraživanja iz radnog odnosa propisan rok zastarelosti od tri godine od dana nastanka obaveze. Taj rok se primenjuje u sporu u kojem se odlučuje o novčanom potraživanju zaposlenog od njegovog poslodavca. Kada se taj spor okonča i novčano potraživanje utvrdi pravnosnažnom sudskom odlukom, na zastarelost tog potraživanja primenjuje se član 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Navedenom odredbom je propisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom zastarevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarelosti. U ovom slučaju tužiljino potraživanje utvrđeno je pravnosnažnom presudom P1 877/15 od 30.03.2016. godine, tako da do podnošenja tužbe u ovom sporu – 21.09.2021. godine, nije istekao rok zastarelosti od 10 godina propisan članom 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.“

Izvor: Sentenca iz presude Vrhovnog suda Rev2 523/2024 od 7.3.2024. godine, utvrđena na sednici Građanskog odeljenja od 5.11.2024. godine.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.