Medicinsko pravo je grana je prava koja se odnosi na medicinsku delatnost. Medicinsko pravo se može nazvati još i zdravstveno pravo jer se odnosi na zdravstvo kao delatnost odnosno i pravo zdravstvene zaštite, jer je u prvome redu usmereno na pružanje i zdravstvena zaštita pojedincu i stanovništvu. U užem smislu medicinsko pravo je određuje odnos između doktora i pacijenta kao pružaoca i zdravstvene zaštite.

U domaćem zakonodavstvu medicinsko pravo je uređeno opštim propisima, a koji obuhvataju: Ustav, Zakon o obaveznom osiguranju, Krivični zakonik, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o komorama zdravstvenih radnika, Zakon o lekovima i medicinskim sredstvima I drugi staleški tj. strukovni propisi. U obavljanju medicinke zdravstvene zaštite važnu ulogu ima i medicinska etika.

Budući da je Zakon o zdravstvenoj zaštiti jedan od najvažnijih izvora medicinskog prava, zdravstvena zaštita, u tom smislu obuhvata: sastav društvenih, grupnih i individualnih mera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja, sprečavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, blagovremeno lečenje i zdravstvenu negu i rehabilitaciju.

Po Krivičnom zakoniku „Zaštita čoveka i drugih osnovnih društvenih vrednosti predstavlja osnov i granice za određivanje krivičnih dela, propisivanje krivičnih sankcija i njihovu primenu, u meri u kojoj je to nužno za suzbijanje tih dela.“

Odnos između medicinskog i kaznenog prava postoji kada se davanje neke od medicinskih usluga može smatrati kaznenim delom.

Takođe postoji i odnos medicinskog prava i kaznenoga procesnog prava, kao odnosa medicinskog i građanskog procesnog prava, uz napomenu da je ovde reč o kaznenom postupku.

U okviru Krivičnog zakonika se pominju i jasno definišu i krivična dela protiv zdravlja ljudi:

  • nepostupanje po zdravstvenim propisima za vreme epidemije,
  • prenošenje zarazne bolesti,
  • prenošenje infekcije HIV virusom,
  • nesavesno pružanje lekarske pomoći,
  • protivpravno vršenje medicinskih eksperimenata i ispitivanje leka,
  • neukazivanje lekarske pomoći,
  • nadrilekarstvo i nadriapotekarstvo.

I Nesavesno pružanje lekarske pomoći

Nesavesno pružanje lekarske pomoći, kao kazneno delo, prema Krivičnom zakoniku se definiše:

  1. „Lekar koji pri pružanju lekarske pomoći primeni očigledno nepodobno sredstvo ili očigledno nepodoban način lečenja ili ne primeni odgovarajuće higijenske mere ili uopšte očigledno nesavesno postupa i time prouzrokuje pogoršanje zdravstvenog stanja nekog lica, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine.
  2. Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i drugi zdravstveni radnik koji pri pružanju medicinske pomoći ili nege ili pri vršenju druge zdravstvene delatnosti očigledno nesavesno postupa i time prouzrokuje pogoršanje zdravstvenog stanja nekog lica.
  3. Ako je delo iz st. 1. i 2. ovog člana učinjeno iz nehata, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.“

II Neukazivanje lekarske pomoći

Neukazivanje lekarske pomoći, prema Krivičnom zakoniku (Član 253.) propisuje sledeće kazne:

  1. „Lekar koji protivno svojoj dužnosti odbije da ukaže lekarsku pomoć licu kojem je takva pomoć potrebna, a koje se nalazi u neposrednoj opasnosti za život ili opasnosti nastupanja teške telesne povrede ili teškog narušavanja zdravlja, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve godine.
  2. Ako usled dela iz stava 1. ovog člana lice kojem nije ukazana lekarska pomoć bude teško telesno povređeno ili mu zdravlje bude teško narušeno, učinilac će se kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina.
  3. Ako je usled dela iz stava 1. ovog člana nastupila smrt lica kome nije ukazana lekarska pomoć, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.“

Nadrilekarstvo i nadriapotekarstvo je takođe krivično delo ali suprotno od prethodnih, ovo delo ne može izvršiti lekar, a koje je određeno zakonom kao:

  1. „Ko se bez odgovarajuće stručne spreme bavi lečenjem ili pružanjem drugih medicinskih usluga, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.
  2. Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko se bez odgovarajuće stručne spreme bavi spravljanjem ili izdavanjem lekova.“

Za sva pitanja u vezi medicinskog i krivičnog prava odnosno krivičnih dela čiji izvršilac može biti samo lekar, možete se obratiti Advokatskoj kancelariji Slavica Janjić Beograd.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.