Prema Zakoniku o krivičnom postupku, osnovno pravo i osnovna dužnost javnog tužioca je gonjenje učinilaca krivičnih dela. Za krivična dela za koja se goni po službenoj dužnosti, javni tužilac je nadležan, između ostalog, i da zaključi sporazum o priznanju krivičnog dela.

Sporazum o priznanju krivičnog dela je pismena saglasnost volja javnog tužioca i okrivljenog i njegovog branioca, advokata za krivično pravo,

kojim okrivljeni svesno i dobrovoljno u potpunosti priznaje jedno ili više krivičnih dela za koja se tereti krivičnom prijavom,

naredbom za sprovođenje istrage ili optužnim aktom.

Sporazumom o priznanju krivičnog dela okrivljeni se sa javnim tužiocem saglašava o vrsti i visini kazne, odnosno drugim krivičnim sankcijama, o odustajanju javnog tužioca od krivičnog gonjenja za krivična dela koja nisu obuhvaćena sporazumom o priznanju krivice, troškovima krivičnog postupka i o imovinskopravnom zahtevu. Potpisivanjem sporazuma o priznanju krivičnog dela stranke i branioci, odnosno advokat za krivično pravo se odriču prava na žalbu protiv odluke suda donesene na osnovu sporazuma o priznanju krivice, kada je sud u potpunosti prihvatio taj sporazum.

Sporazum o priznanju može biti zaključen:
– do potvrđivanja optužnice (pred sudijom za prethodni postupak) i
– nakon potvrđivanja optužnice (pred predsednikom veća).

Ako je sporazum o priznanju krivičnog dela zaključen pre podizanja optužnice, javni tužilac će zajedno sa sporazumom dostaviti sudu i optužnicu koja čini sastavni deo ovog sporazuma. Ukoliko ovlašćeno lice nije postavilo imovinskopravni zahtev, javni tužilac će ga pre zaključenja sporazuma pozvati da podnese imovinskopravni zahtev.

Sporazum o priznanju krivičnog dela javni tužilac i okrivljeni mogu zaključiti od donošenja naredbe o sprovođenju istrage pa do završetka glavnog pretresa, gde je po Zakonu predviđeno da prilikom zaključenja sporazuma okrivljeni mora imati branioca. Neophodnost postojanja i prisustvo branioca optuženog odnosno advokata za krivično pravo proizilazi iz potrebe da se obezbedi da okrivljeni u potpunosti razume značaj priznanja krivičnog dela, kao i mehanizam koji se pokreće zaključenjem sporazuma o priznanju krivičnog dela.

Postupak zaključenja sporazuma o priznavanju krivice se odvija u nekoliko faza:
1. predlaganje u pismenoj formi sa svim bitnim elementima sadržaja sporazuma,
2. pregovaranje strana, gde je obavezan element pregovaranja priznanje okrivljenog,
3. zaključenje, nakon postizanja saglasnosti stranaka oko svih elemenata sporazuma,
4. postupak pred nadležnim sudom.

Sporazum o priznanju krivičnog dela sadrži:
1) opis krivičnog dela koje je predmet optužbe,
2) priznanje okrivljenog da je učinio krivično delo,
3) sporazum o vrsti, meri ili rasponu kazne ili druge krivične sankcije,
4) sporazum o troškovima krivičnog postupka, o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim delom i o imovinskopravnom zahtevu, ukoliko je podnet,
5) izjavu o odricanju stranaka i branioca od prava na žalbu protiv odluke kojom je sud u potpunosti prihvatio sporazum,
6) potpis stranaka i branioca.

Sporazum o priznanju krivičnog dela može da sadrži i sledeće elemente: izjavu javnog tužioca o odustajanju od krivičnog gonjenja za krivična dela koja nisu obuhvaćena sporazumom o priznanju krivičnog dela, izjavu okrivljenog o prihvatanju obaveza, pod uslovom da priroda obaveze omogućava da se započne sa njenim izvršenjem pre podnošenja sporazuma sudu, sporazum u pogledu imovine proistekle iz krivičnog dela koja će biti oduzeta od okrivljenog.

Odluka o sporazumu o priznanju krivičnog dela donosi se na ročištu na koje se pozivaju javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac. Ukoliko nije ispunjen jedan ili više uslova predviđenih zakonom ili kada kazna ili druga krivična sankcija utvrđena u sporazumu o priznanju krivice ne odgovara težini krivičnog dela koje je okrivljeni priznao, sud će rešenjem odbiti sporazum o priznanju krivice, a priznanje okrivljenog dato u sporazumu ne može biti dokaz u krivičnom postupku, već će svi spisi koji se odnose na sporazum o priznanju krivičnog dela biti uništeni.

Jedan od osnovnih razloga za uvođenje sporazuma o priznanju krivice, kao relativno novog instituta, je povećanje efikasnosti krivičnog postupka. Najvažnija prednost instituta sporazuma o priznanju krivičnog dela je ta što stranke i branilac, odnosno advokat za krivično pravo mogu pregovarati o svim uslovima priznanja krivice za krivično delo, kao i o svim aspektima budućeg sporazuma. Pored toga, sporazum o priznanju krivičnog dela dovodi do bržeg rešavanje predmeta, smanjenja troškova, izbegavanje nepotrebnih zakonskih formalnosti uz očuvanje i zaštitu osnovnih prava subjekata u krivičnom postupku, a pre svih okrivljenog, uz obavezu da krivična sankcija mora biti određena u skladu sa zakonom, odnosno u rasponu koji zakon određuje, a izuzetno kazna može biti odmerena ispod zakonskog minimuma, odnosno, može biti ublažena.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić diplomirala je na Pravnom fakultetu, a još tokom studija sticala je praktično pravničko iskustvo obavljajući dužnost sudije porotnika u Osnovnom sudu u Aranđelovcu. Položila je pravosudni ispit i ima dugogodišnje profesionalno iskustvo u zastupanju i pružanju pravne pomoći fizičkim i pravnim licima u oblastima građanskog, privrednog, upravnog i krivičnog prava. Svoje stručno usavršavanje nastavila je pohađajući specijalističke studije iz poreskog prava, kao i polaganjem stručnog ispita za zastupnika za intelektualnu svojinu i ispita za javnog beležnika. Završila je i obuku za medijatora (posrednika) i upisana je u Registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije. Član je Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Profesionalnu karijeru započela je u privrednom društvu „Šamot“ a.d. Aranđelovac. U periodu od 1993. do 2001. godine obavljala je rukovodeće pravne poslove i funkciju direktora. Nakon toga, preuzima dužnost rukovodioca pravne službe u Direkciji za građevinsko zemljište. Tokom tog perioda bila je odgovorna za saradnju sa državnim organima, izradu opštih akata, pripremu i realizaciju ugovora o komunalnom opremanju zemljišta, kao i drugih složenih pravnih poslova. Posebnu pravno-advokatsku stručnost stekla je u oblasti nepokretnosti, imovinskopravnih odnosa i pravnih pitanja vezanih za građevinsko zemljište. Tokom svoje karijere uspešno je zastupala fizička i pravna lica u velikom broju složenih predmeta gotovo iz svih pravnih oblasti, pružajući sveobuhvatnu pravnu podršku, strateško savetovanje i stručno i profesionalno vođenje sudskih postupaka. Član je Udruženja pravnika u privredi i kontinuirano prati razvoj domaće i međunarodne pravne prakse, radi pružanja pravnih usluga na najvišem profesionalnom nivou. Advokat Slavica Janjić pruža pravne usluge u velikom broju pravnih oblasti, sa posebnim fokusom na imovinsko pravo, privredno pravo, nasledno pravo, porodično pravo, radne sporove, upravne postupke i zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Pored maternjeg jezika, tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje rada na računaru i savremenim poslovnim softverskim alatima.